Jeste li ikada čuli za pojam propriocepcije i kako ova sposobnost može pomoći u bržem oporavku od ozljeda?
Pojednostavljeno, propriocepcija je svijest o samome sebi, odnosno svijest o položaju zglobova ili dijela tijela u prostoru. Također se definira kao sposobnost reakcije mišića u vrlo kratkom vremenu na neobične situacije, a ima veliku ulogu u prevenciji ligamentarnih ozljeda, ali i u dijelu rehabilitacije nakon perioda imobilizacije.
Propriocepcija ili šesto čulo
Naziva se i šestim čulom jer nam daje mogućnost nesmetane funkcije zgloba unatoč totalnoj rupturi ligamenta. Na primjeru rupture prednjeg ukriženog ligamenta u koljenu moguće je jačanjem i pravilnim aktivacijama mišića stražnje lože, kvadricepsa, glutealnih mišića i lista vratiti koljenu stabilnost potrebnu za sportske aktivnosti i izbjeći operaciju. Uz to, pomoću propriocepcije možemo dovesti svaki zglob na tijelu u položaj koji želimo bez da gledamo u njega. Zamislite da je hod moguć jedino kada gledamo u noge.
Zbog čega je propriocepcija važna?
Osim iznimne važnosti za svakog čovjeka, veliku ulogu ima i u funkcioniranju sportaša.Ulogu stabiliziranja zglobova preuzimaju ligamenti, a za pravilno apsorbiranje svih sila usmjerenih na sportaševe zglobove potrebno je uključiti i mišiće kako bi stabilnost bila što veća. Ozljede ligamenata često se događaju spojem nekoliko vrsta pokreta između zglobnih tijela u kojima izostaje pravilna reakcija mišića kojom bi se neki od tih pokreta spriječio i samim time zaštitio ligament koji nekada nije dovoljno čvrst da izdrži sve sile koje djeluju na njega. Upravo su proprioceptori zaslužni za prepoznavanje „neobične“ situacije u kojoj kontrakcija mišića prevenira ozljedu.
Proprioceptori su živčane stanice koje se nalaze u zglobovima, mišićima i tetivama koji, kada se podraže, šalju informaciju u mozak o položaju određenog dijela tijela u prostoru.Važnost proprioceptora leži u činjenici da oni daju informaciju u mozak na što on reagira slanjem impulsa u određene mišiće što rezultira, na primjer, pravilno doziranom kontrakcijom određenog mišića ili u konačnici, pravilno koordiniranim pokretom.
Važnost propriocepcije moguće je prikazati na vrlo čestom primjeru uganuća gležnja. Sportašu koji je proprioceptivno na visokoj razini, pri doskoku na neravnu podlogu (nečije stopalo, lopta, bilo kakva prepreka) na prvi će se kontakt s podlogom podražiti proprioceptori. Oni će u iznimno kratkom vremenu mozgu poslati informaciju o položaju zgloba i o preistegnutom položaju tetiva i ligamenata na što će mozak reagirati kontrakcijom mišića koji će spriječiti daljnje izvrtanje zgloba i samim time spriječitioštećenje mišića, tetiva, ligamenata i kosti, odnosno uganuće gležnja.
Postoje proprioceptori koji su u mišićima i oni koji su u tetivama. U mišićima je jedna vrsta proprioceptora – mišićno vreteno koje u mozak šalje informacije o duljini mišića, a u tetivama je druga vrsta – Golgijev tetivni aparat koji šalje informaciju o tetivnoj napetosti.
Cijeli proces primanja i slanja informacija događa se nesvjesno, a samu propriocepciju moguće je unaprijediti proprioceptivnim treninzima.
Kako se provodi proprioceptivni trening?
Proprioceptivni trening može se odvijati kao dio svakog treninga, a ovisno o autorima, trebao bi se izvoditi na početku (prvih 10-15 minuta treninga, jer je tada najbolja mogućnost motoričkog učenja) ili na kraju (zadnjih 10-15 minuta treninga kad je umor najveći, u smislu prevencije, jer se većina sportskih ozljeda događa pri kraju aktivnosti kada je sportaš umoran, a koncentracija smanjena). Pomagala koja se koriste za proprioceptivni trening su balans ploče, bosu lopte, pilates lopte i jastuci za propriocepciju, ali u nedostatku tih pomagala može se koristiti bilo što čime bi se baza oslonca smanjila ili postala nestabilnija (jastuk, ručnik, strunjača,…).
Efekti proprioceptivnog treninga su poboljšani kinestetički osjet položaja tijela i dijela tijela u prostoru i jačanje ligamentarno-tetivnog aparata što sve dovodi do puno boljih reakcija u situacijama u kojima postoji rizik od ozljede.
Kada uključiti proprioceptivni trening?
Definitivno uvijek. Prvenstveno u smislu prevencije ozljeda, ali naravno i u fazama rehabilitacije. Bol određenog dijela tijela rezultira poštedom tog dijela, a za principom „use it – or lose it“, osim mišića, vode se i proprioceptori. Narušena aktivacija proprioceptora ostavlja nam „funkcionalno nestabilan“ zglob; stabilan u smislu testova za ligamente, ali pri sportskim aktivnostima postoji velika mogućnost da dođe do ponovne ozljede jer se mišići ne uključuju dovoljno u zadatak stabilizacije zgloba. Upravo zato se od ranih faza rehabilitacije treba uvoditi vježbe propriocepcije, od najjednostavnijih s minimalnim opterećenjem na zglob pa kasnije do puno zahtjevnijih s većim opterećenjima.
IZVOR: http://prvaci.hr/sto-je-propriocepcija-i-kako-se-provodi-proprioceptivni-trening/